Wednesday, June 13, 2007

More, more


"More, more,
ti si najljepsi za me kraj,
ti si prirode divan dar,
koji stalno me zove..."


Ode Biljak* sutra, odlete** na more***! :))
SRECA SRECA RADOST
SRECA SRECA RADOST
SREEEECAAAA UZIVANCIJAAAAA :)))


"Popis smo pisali tjednima prije puta, a svako brisanje nanosi bol,
svakoj stvari pravo mjesto nadji i ne prepustaj se svadji...

i ne zaboravi:
drveni ugljen, rostilj, tri ligestula,
suncobran, peraje, maske,
naocale za sunce, karte,
tenisice, termosicu, Tarzana,
Karl Maya, slauf,
badmington, japanke, loptu, sunku, speka,
fotoaparat
i veliki kanister s vinom"

* = pa ja, majka mu stara
** = moj PRVI let u zivotu!!! :))) WEEEEEEEEEE :)))))
*** = Port El Kantaoui (znam da ima zilion samoglasnika, pa ih naslagah proizvoljno ;)) - Tunis, Afrika

10 comments:

Veljko said...

Uzivaj biljak! Uzivaj u svakom minutu za nas ostale koji se przimo u Bg-u dok se ti przis u Africi...

Slika hocu da vidim zilion! Ceo aparat da iskljocas, nemoj da stedis taj film ;)
Srecan puut! Bonvoejaz! Ne zaboravi da pises! (e, da - posalji neku razglednicu ako stignes ;) )

Anonymous said...

Saljem, nego kako, na FNX adresu posto vam kucne nemam! ;)))
Ko hoce na kucnu, neka aplicira submitujuci istu u formi komentara na ovaj post! :)

Miroljub Radovanovic said...

lepo bogami, i samo nemoj cvece i ribice da slikas :D

jeca said...

Biiiiiiibiiiiiiiicaaaaaaa, najsladjaaaaaaa devooooooojchiiiicaaaaaaaaaaa!!!

Shta reci, puno SPF-a, H2O-a i PDA-a bijooooooo

:)))

joji te tvoja jeca!

Anonymous said...

JUUUUPIIII Jecoooo, pa ti meni pozelela Positive Drinking Attitude!!! :) Hm, ili mozda Pakistan Domestic Airlines ;))) Ili pak Private Defense Agency - protiv nasretljivih Tunizanaaaa...
Nadam se samo da nisi mislila na Panic Disorder with Agoraphobia! To bi bilo cak gore od Public Display of Affection!!! ;)))))

Hehehheheheh, joooooj ja ciknulaaaaaaaaaa - idem za 6 sati uta-ta uta-ta :)))))))))

jeca said...

Bijoooooo, jedan je PDA :)

Unknown said...

biljo ne zaboravi da ponesesh ono sto smo se dogovorile za ruchni prtljag
ahahahahahahahahahahahahahahahaha

http://www.axe-effect.com/axelips/

strava fora

Anonymous said...

ja počeo da kucam komentar a nisam ni pročitao ceo tekst, truly capitalism :)) al dobro nema veze, lep ti je blog, sviđa mi se :)) nemam sad vremena da drobim, tako da ću biti rečitiji sl. put

Anonymous said...

znas sta biljo,

i ja dodjoh na tvoj blog. citam evo sta si pisala, super je ovo sve, ali mora komenatar da se ostavi. ti kazes, to je red. pa hajde da ne budem ja mimo reda. iako bih ja radije lepo sela sa tobom, pa skuvala kafu, pa se lepo ispricala, ali ti otisla u grad sa mamom i tatom sandale da kupite, pa evo ajde onda da ti ovako kazem sta imam. htela sam mail da ti napisem, samo ti da procitas, ali onda sam se predomislila. pa kad ti hoces da svi ovo citaju onda neka i citaju. dakle...

u svakom slucaju glavno mi bilo je odmah da ti kazem da je za mene ideja bloga skroz bezveze. bas malopre dok sam uspavljivala kicu razmisljala sam sta je to blog? blog?
blog - to ti je kad neko hoce nesto da kaze, ali ne ono da mora da kaze, da mora da izbaci iz sebe, kao pisci sto rade, nego neko onako ko je pomalo bizi u zivotu, pa ima neke njemu zanimljive stvari da podeli sa ljudima, e onda taj neko pise blog. ne nekome odredjenom da se obraca, vec onako svima koje poznaje u isto vreme (i obavezno svi oni koje poznaje znaju za njegov blog), a ako neko nepoznat nabasa - super, ako mu se svidi blog onda ce jos mozda i poceti mailove da razmenjuju, pa mozda i postanu drugari preko neta. znaci to je kao kad pises pismo, ali ne nekome odredjenom vec onako svima koje znas, kao da si stavio indigo pa samo gore menjas ime - draga/dragi milice/vlade/veljko/sajo/jeco ... i dalje pises jedno isto. e to mi je bas nekako bezveze. ajde da je to neka potreba da pises, kao pisac da si neki, onda brate uzmi pa pisi knjigu, ali ne. ne moze to tek tako lako, sa tako malo truda da se postane pisac, pa da te svi citaju. da budes bas toliko zanimljiv da te citaju i znani i neznani i jos za to da placaju. za to treba malo vise truda, a svako ko pise blog po pravilu je stalno u nekoj zurbi, fali mu vremena, pa onda kako da se posveti pisanju romana, kad ne moze ni pismo nekom drugaru da napise. pa ne mora ni pravo pismo ako ne stize, moze mail bar da posalje.
znas kako je to bre bilo lepo nekad, podjes negde napolje, u prodavnicu ili u skolu a ono pismo imas u sanducicu. tvoje ime na koverti, neko mislio na tebe i pisao ti. i jos ako i slika ima unutra...uuu ala se obradujes. pa sve posle danima drzis to pismo u fioci sa carapama, pa svaki cas otvaras i citas i gledas onu sliku. pa onda pises pismo nazad, da uzvratis, pa po nekolio dana pises, pa posaljes jedno veeeliko pismo i izaberes svoju najlepsu sliku sto imas i pozadi napises nesto lepo. ma to je bio osecaj. a danas vise nema te cari, kao prvo sliku vise ne moras da biras, imas digitalni aparat pa se slikas 398 puta dok ne ispadnes lepo, da si kao zadovoljan, onda sednes za komp, caskom napises neki mail, sta ima novo, pa attachujes sliku i posaljes. kao setio si se nekoga. i sta, taj neko to primio i procitao i isto tako ti odgovorio i eto. posle nekoliko dana ne znas vise ni sta ti je pisao, ni kakva je slika, i ako i pozelis da pogledas kakva je slika mail vise ne mozes da nadjes. ne secas se kad si ga primio pa u gomisli slicnih ne mozes da se snadjes. ne mozes da otvorios fioku sa carapama pa da pogledas.
znaci blog, to ti je bezlicni mail, nisi se cak ni potrudio da na nekoga odredjenog mislis. da ne pricam da je daleeeeeko od knjige, nju drzis pored kreveta, mozes olovkom da podvuces omiljene delove pa da ih citas kad god ti dusa iste. a ako u blogu ima nesto zanimljivo, ajde cik zapamti da li je to bilo u maju 2003 ili u martu 2004, pa posle kad ti se to cita, umesto da uzmes knjigu pored glave, otvoris lepo gde si napravio uvo i procitas, ti moras da upalis komp, pa de se konektujes na net, pa da otvoris explorer/operu sta vec koristis, pa da nadjes u favorites bas taj blog, pa onda da kopas po arhivi.... ma posle svega toga prodje te volja da bilo sta citas i onda odes pa nesto guglujes.
uglavnom da rezimiram, sustina bloga je otudjenost. znaci, da se zapamti - o-tu-dje-nost!
(ovo preti da postane jedan bas veeeeliki komentar?)
evo na primer knjiga sto si mi poklonila tj sto sam ti trazila da mi poklonis za rodjendan. to je isto covek imao nesto da kaze, ali nije pisao blog, nego lepo pisao dnevnik pa ga izdao. ali ne moze svako tako. evo naprimer ja. ja kad bih pisala dnevnik mene bi bilo sramota da to slucajno neko procita. a nedajboze da cita ko god hoce. nisu svi rodjeni da budu pisci. znaci takvi kao ti, koji se ne stide da pisu a da drugi to citaju, vama bi bilo bolje da lepo pisete dnevnik, a ne blog, pa kao srdjan valjarevic to probate lepo da izdate. stisnite petlju, pa probajte. ako valjate, zvacemo vas pisac. onda cu lepo da drzim vasu knjigu pored kreveta i da podvucem lepo sta ja hocu i da napravim uvo na 54 strani i da posle citam to 25 puta ako hocu! a ne ovako .... blog, hm! gore sam ti rekla, otudjenost da zapamtis.

e a sad jos nesto da zapamtis. ovaj tvoj naslov - blogus/globus mundus, to ti je, da zapamtis, sve jedno te isto. evo uzmimo proizvoljno bilo koje dve drzave na svetu. evo uzmimo na primer srbiju i na primer francusku. sta ima ta francuska sto srbija nema? kazu, ima francuska provansu. kazu ta provansa - to ti je nesto ekstra. ima nepregledna polja lavande, pa leti to mirise, to svetlost i lepota na sve strane pa sve ljubicasto pa milina (u arlu ziveo neko vreme van gog slikao kao lud u provansi bas!), pa ima specijalitet jagnjeci ragu, pa ima onda herbes de provance, zacine iz provanse, pa kad spremas neko jelo sve te milina od tog mirisa obuzme.
a ja odmah pomislim pa ima i srbija isto tako svoj jug. ima i srbija na svome jugu nepregledna polja paprike, pa to mirise leti, pa sve crveno na sve strane pa milina ti da gledas. pa ima i specijalitet leskovacku muckalicu, pa ima i zacin, tucanu papriku, ajde molim te cik zamisli pasulj bez te paprike!
ili ako uzmes na primer holandiju. svi kazu polja lala, drvene klompe, a ja odmah posmislim na nasu vojvodinu, pa imamo i mi polja suncokreta, imamo i u sumadiji opanke.
vidis moja biljo, sve ti je to isto, francuska, srbija, holandija, srbija, svejedno je gde zivis! ti uvek mozes na malo negde da odes, da vidis kako je tamo, pa da svojoj kuci se vratis, jer sta ima veze gde si, dal zivis na monmartru pa ispred crkve svetog srca puca pogled na pariz, ili ovde na dorcolu pa odes na kalemgdan a onde opet puca pogled na beograd, pa usce save u dunav, mnogo je to lepo sve, a sve isto. ti samo zato sto si ovde mislis da je tamo lepse, ali cim odes tamo, cim pocnes da zivis na nekom monmartru odmah ces poceti vise da volis dorcol. tako ti je to u coveku, on je malo proklet, uvek mu se cini bice srecniji negde drugde, a ne tamo gde je. a u stvari sve je jedno isto, samo to covek ne vidi. e znaci, drugo da zapamtis - sve-je-to-isto!

i evo, jos sam nesto razmisljala. kad je milan otisao u bolnicu, pa posle toga. kad su nam rekli da je bolje, pa kad smo svi odahnuli kad se osvestio, pa kad smo shvatili da ce sve biti u redu, pa kad sam od srece odmah zaboravila celu noc i ceo dan uzasa, i kako sam samo plakala i razmisljala sta cu kako cu ja bez njega. to ti je moja biljo najgore kad odjednom shvatis kako je sve bezveze u zivotu a samo je jedno bitno a ti si nekako olako shvatao to jedno i sad kad stojis i ne znas kako ce zivot ici dalje i to nema ni najmanje veze sa tobom ni tvojim postupcima ni sa cim sto je u tvojoj moci onda shvatis da moras ako sve dobro prodje da drugacije zivis i da moras da sve ljude gledas drugacije i da sve moras da ih volis punim plucima i da to uvek pokazujes i da je samo to samo to bitno a ostalo sve moze a ne mora. zaboravis se u brzini nekoj, pa tek u takvom nekom trenutku shvatis. i samo ne treba da pustis da to prodje, jer samo tada vidis da je to jedino vazno. ta ljubav, da je ona jedina najbitnija. a sve ostalo, kazem ti, to ti je bezveze. znaci, da se zapamti, kao trece, ali kao najvaznije - lju-bav!

e sad lepo, ako si sve zapamtila, onda ugasi komp i idi malo razmisljaj. naravno ako imas vremena. ako ne zuris na posao, na voznju, na francuski, na veceru, da peres kosu, ako nisi umorna, ako ne moras u prodavnicu, ako nema neki dobar film na tvu, ako nema neko snizenje u gradu. ako imas vremena, onda razmisli malo, pa ako nesto shvatis, onda super. ako nista ne shvatis, nema veze, ja sam ubila sat vremena dok je kica spavao, sad svakako idem da mu izmiksam jednu breskvu i bananu posto ce kica da se probudi pa da mu dam da jede i da ga onda izvedem u setnju po parkicu.

a kad hoces, mozes da uzmes momka za ruku pa da odemo negde zajedno na kafu.

jeca said...

Ja jojim maju Biju i njen maji bjogic!
I tacka!
E!
:)