Friday, October 03, 2008

I'm cycling in the rain... la la la la

Naslov otpevati uz melodiju "I'm singing in the rain".
E taman tako ja svaki dan! Znala sam ja da je Holandija poznata po kiši, nije da nisam. I po biciklama, verovatno još i više. A onda sam došla ovde i videla da svi i STALNO (ključna reč) i svuda voze bicikle! Svaki pametan čovek može sad lagano da sabere dva i dva i da se zapita ko je bre tu lud a ko mokar! No, ja ne bih u to da ulazim i prekrajam krive Drine, već malo da se požalim svojoj vernoj čitalačkoj publici, da ne ispadne posle da samo hvalim tuđe a kudim svoje! ;)

Problem je sledeći: kreneš negde, a napolju kiša. Džaba da odlažeš mrdanje iz kuće, jer ti se onda može desiti da Novu Godinu dočekaš taman tako čekajući suvo vreme. Dakle, ta opcija otpada. Onda, logično, pomisliš na kišobran i autobus. E tu sam vas čekala - to ovde jednostavno nije opcija. Kao da namerno hoće da obeshrabre svet da koristi autobuse, napravili su takve linije da od Novog Beograda do Krnjače idu preko Sremčice. Što u manjim tilburškim razmerama znači: putovaćeš do faxa barem sat vremena, ako ti se sve baš ekstra namesti! Znači, bus otpada (sem ako ne padaju baš rode napolju, ali verujem da bih se i na to uskoro navikla).

Ostaje kišobran i verno biciklo. To bi možda i moglo da upali da trkneš bajsom do prodavnice (mada i to su ovde uspeli da pretvore u avanturu, posadivši radnje na svakih cirka 2 km) ili do komšiluka, ali 4 km da voziš ovako do faxa, no way, bićeš slomljen a mokar ko miš.

Onda malo progooglaš i klikne ti lampica - pa zašto bih ja izmišljala toplu vodu, pa pametni ljudi su smislili pelerine-kabanice koje obučeš preko svega pa proširiš prednji deo preko ručki bajsa, pa ti to štiti i glavu i ruke i noge, ma milina jedna i lepota, samo da voziš i uživaš. Kad ono - cvrc! Ako vetar dune, a fala bogu ni u tome se ne oskudeva u zemlji jelte vetrenjača!!!, možeš samo da voziš u mestu ili da se parkiraš i slikaš zajedno sa tom istom pelerinom. Slika govori više od reči, stoga evo i jedne ilustracije ovog problema:


Dakle, šta preostaje?
Pa eto, najobičnija kabanica, koja je doduše jedno rešenje tipa "spolja gladac iznutra jadac" jer te održi suvim od kiše ali se sav skuvaš iznutra od nedostatka ventilacije, pa ti je možda još gore nego da te kiša lepo prirodno natopila. Elem, ja kupila i jaknu i pantalone tog nepromočivog kesa-tipa, boje crvene, pa kad sednem na bajs izgledam kao pravi slučaj za Lazu! Dutch-ovi mi se smeju i prstom na mene pokazuju, stranci ispituju gde to tako zgodno i nepromočivo ima da se kupi, oće i oni! (znate onu radnju bicikala, tu blizu glavnog trga, e pa u njoj , čim uđeš ovo odelce ti za oko zapadne...) Na nesreću, pri pravim pljuskovima, moje zaštitno odelo ima tendenciju da se ponaša kao oluk, a kako gumenjake ne poneh iz Srbije - noge povazdan mokre!

E sad kad sam ove holandske muke podelila sa vama, prosto mi sve nekako lakše, računam naći će se neko pametan, daće neki mudar savet majka mu stara... Vidite samo da to bude što pre, dok me neka upala pluća nije skolila! ;))

16 comments:

Anonymous said...

hehe e pa lepo se ja nasmejah u ovo rano jutro, za to ti hvala :))))
nego posto savet trazis ja cu ti ga dati - sve si to super smislila sa crvenim kesa-odelom ali cak i malo dete vidi da tu imas rupu u sistemu - naravno mokre noge. e pa resenja imas 2:
1. da dobavis svoje gumenjake (tj da ih skinemo sa mog tavana i posaljemo ti ih - sto bi nas svakako izlozilo nezeljenim troskovima - stoga mi ova opcija nije omiljena!)
2. da lepo uzmes jednu kesu iz samousluge (sto bi tata rek'o), pa navuces na nogice (preko cipela), pa to uvuces u nogavice crvenih plasticnih pantalona, a onda na sve to lepo udaris jednu gumicu za tegle (multifunkcionalni izum koji svaka iole dobra domacica ima u svojoj kufinji). problem bi bio da su holandjani kao finci, pa da ne upotrebljavaju plasticne kese, ali koliko se secam tih kesa kod njih ima - a gumicu ces vala naci (skini sa onog paketa vunenih carapa koji ti je mama spakovala ;).
E tako. Tek ce onda prstom da pokazuju, ali ti se ne obaziri - znas kako nas je mama ucila: izmedju lepote i zdravlja znas sta treba da biras!
Ljubla Saya :)))
p.s. Ako se propisno hermeticki zatvoris odlicno je za celulit.

Veljko said...

A evo i jos jednog saveta:
- Kupi kola
:P

biljak said...
This comment has been removed by the author.
biljak said...

Mudre lije! ;) Plasticna kesa i kola!!! Pa kako meni to na pamet ne pade? ;)))

Hvala vama na savetima mudrim svakako, ali mislim da ce brainstorming morati da se nastavi! Gumicu nemam, ni na vunenim carapama cak (caraponi otpakovani pre iha-haj, u Finskoj mi bili glavni odevni predmet ;)) a kola nekako nisu moj fah - nisu ecologically a ni student-budget friendly! ;);)

Slavica said...

Heheh znam ja: komsija NIkolas ili Frensis nek kupe auto, a mi cemo s njima svaki dan da se vozamo do skole, svako malo mozemo i kafom da ih castimo :) :P

jeca said...

evo Biljo srednjeg resenja - kupis si mali motorin:) jes da ces da kisnes i dalje al' manje:)ima motor branik pa nozice ostanu iole zasticene:) Isto se tako Mika i ja oblacili na Bermudi i skoro spadali s motora u okean kad dune gale force wind, dok kola ne kupismo. I feel your pain B:)

Dane said...

Koliko se god mi dovijali, sva rjesenja su kratkorocna. Ja mislim da sve ukazuje na to da treba da "bacis peskir" (kojim si brisala kosu) i odselis se. To nam bar nije strano :) Izgleda da planski smjestaju Erasmus Munduse u okisnije gradove ne bi li studenti ucili. Yeah right! Mada ovaj Bilbao zna iznjedriti vrlo lijepih dana u nedoba. Sad cu ti posaljem sliku od juce samo da ti vadim mast.

Anonymous said...

evo da se i ja priključim ovim simpatičnim komentarima na još simpatičniji post :)
ja sam iskreno očekivao da ćeš napisati da oni imaju neki zajeban sistem, al sam se baš neprijatno iznenadio...

kad budeš došla ovde odeš lepo u apoteku (ili ako hoćeš možeš i u tim njihovim al kapiram da su ove naše student-budget friendly more nego te nji'ove :)) i nakupuješ preparate za imunitet (recimo ecomer koji se pravi od nekog ajkulinog ulja ili čega već ili npr. ehinaceu ili kako već), u šteku poneseš neko peškirče (čini mi se da je to već neko predložio) i brate pokisneš ko čovek! tamo gde si krenula, lepo se malo obrišeš i boli te ćošak...

Vlade

Anonymous said...

ili pristupis mom metodu: batalis skolu (sad pred kraj je najiskusnije), malo raduckas, malo se zajebavas, i za par godina kad se smoris i globalno zagrevanje uzme maha upises nesto drugo; npr. OL u Tilburgu Na Moru. Provereno sljaka. Ja sam tako svoj prvi faks napustio dok GSP nije pojacao 27-icu

biljak said...

Suma sumarum, evo srednjeg resenja:

najbolje bi mi bilo da se nakljukam preparatima za imunitet, stavim kese na noge, zavezem virtuelnim gumicama, batalim IMMIT, odletim negde u tropski pojas i tamo povazdan lezim na nekoj plazi na onom istom peskiru kojim sam ovde skupljala kisurinu sa glave i samo krcam stipendiju sto na motore sto na autice! :D

A ko bi rekao da je pre samo par dana situacija delovala skoro bezizlazno?!? ;)

Veljko said...

:)))))

jeca said...

hehe, bija se iznervirala:) nema resenja bijo, mora da se kisne kad se shkola uci u Holandiji, pa to ti je:)a peskir sa sobom svejedno, ko Artur Dent...i ne peresh ga nikad, nego kad dodjes vamo sve pokazujes..eeee, ova fleka je od onog blata pored puta, tamo izmedju polja lala i vetrenjaca:)))

jeca said...
This comment has been removed by the author.
jeca said...
This comment has been removed by the author.
biljak said...

Ma ko to meni brise komentare sa bloga, da ga bijem? ;))

Jecooooooooo, jedva cekam da malo pistimoooo :))))

Anonymous said...

Nema spasa Biljo, ostaje ti jedino da imitiras Holandjane i da se pravis da uzivas dok vozis bicikl po kisi. Tamo te nece zagledati ma sta da obuces, ali ako nemas osmeh na licu mogu cak da te okarakterisu kao asocijalnu (gore uvrede u Holandiji nema).
Mozda ti se posreci da poneki dan prodje i bez kise :). Uz njihov fenomenalan drustveni sistem bilo bi mnogo da imaju i dobru klimu. Zato je stepen depresije tamo dosta veliki. Ali gledaj to i sa vedrije strane. Kad se vratis u Srbiju, uzivaces u lepom vremenu i potisnuti sva negativna osecanja koje donosi rasulo naseg sistema.
Zamalo da zaboravim. Uzivaj u krsenju pravila dok vozis bicikl. Sigurno si primetila koliko su disciplinovani i tihi dok voze kola, razgovaraju i sl., ali kad sednu na bicikl javi im se onaj iskonski nagon iz kolonijalnih dana pa malo podivljaju. Policija to uglavnom tolerise, valjda su shvatili da i oni moraju negde da izbace negativnu energiju.

Pozdrav

Dule